Svako ponašanje ima pozitivnu namjeru — što se krije iza naših reakcija

Koliko puta si promatrao sebe ili druge i pomislio: “Zašto ovo radim? Zašto stalno reagiram na isti način, iako znam da to nije dobro za mene?”

I koliko puta si promatrao druge i zaključio da njihovo ponašanje “nema smisla”?

Jedna od ključnih NLP pretpostavki nudi nam jednostavan, ali transformativan pogled: Svako ponašanje ima pozitivnu namjeru.

Ova rečenica u sebi nosi moćan pomak perspektive. Umjesto da osuđujemo ponašanja, počinjemo ih razumijevati. Umjesto da se borimo protiv sebe, počinjemo istraživati svoje unutarnje mehanizme s više suosjećanja i radoznalosti.

Što zapravo znači “pozitivna namjera”?

Pozitivna namjera ne znači da je svako ponašanje “dobro”, moralno ili korisno.

Znači da iza svakog ponašanja postoji nesvjesna želja da se zadovolji neka potreba, zaštiti vrijednost ili izbjegne bol.

Drugim riječima – ponašanje je strategija, a pozitivna namjera je motiv koji stoji iza nje.

Na primjer:

• Netko tko se stalno povlači u konfliktima možda nesvjesno želi izbjeći bol i održati mir.

• Netko tko preuzima previše odgovornosti možda želi osigurati kontrolu kako bi se osjećao sigurno.

• Netko tko kritizira druge možda zapravo želi zaštititi sebe od osjećaja neadekvatnosti.

Kad vidimo namjeru, mijenja se sve. Ono što smo prije smatrali “lošim ponašanjem” postaje znak da je osoba (ili dio nas samih) samo pokušavala doći do nečeg važnog, ali možda kroz neadekvatan put.

Primjeri iz svakodnevnog života

1. Prokrastinacija

Na površini: lijenost, gubitak fokusa, otpor.

Pozitivna namjera: želja za odmorom, rasterećenjem, izbjegavanjem stresa ili mogućeg neuspjeha.

Kad to razumijemo, umjesto da se osuđujemo, možemo pitati: “Kako mogu sebi pružiti osjećaj mira i sigurnosti na zdraviji način?”

2. Kontrola

Na površini: tvrdoglavost, perfekcionizam, potreba da sve bude po mome.

Pozitivna namjera: osjećaj sigurnosti, predvidljivosti, važnosti.

Ako kontrolu zamijenimo povjerenjem, možemo zadržati ono što nam je važno (sigurnost), ali bez napetosti.

3. Ljutnja

Na površini: agresija, konflikt, tvrdoglavost.

Pozitivna namjera: zaštita granica, potreba da se čuje vlastiti glas.

Ljutnja nije neprijatelj ona je poruka da nešto u nama treba pažnju i poštovanje.

Zašto je ovo važno u coachingu

U coachingu ne tražimo krivca, tražimo smisao.

Kad klijent kaže: “Mrzim što se ovako ponašam,” coach zna da to ponašanje ima svrhu.

I umjesto da ga odmah mijenja, pomaže klijentu otkriti: “Što to ponašanje pokušava učiniti za mene?”

Kad osoba prepozna pozitivnu namjeru, događa se olakšanje. Umjesto samokritike, javlja se razumijevanje, a iz razumijevanja proizlazi mogućnost stvarne promjene.

Primjer iz prakse: Klijent stalno odgađa donošenje odluka.

Na prvu, to izgleda kao problem, ali kad istražimo dublje, otkrivamo da ta odgoda dolazi iz želje da izbjegne pogrešku i sačuva osjećaj sigurnosti.

Kad to postane svjesno, otvara se novi prostor:umjesto da se bori protiv odgode, klijent može naučiti drugačije načine da se osjeća sigurno dok istovremeno donosi odluke.

“Dobro” i “loše” ponašanje — stvar perspektive

Kad se maknemo od etiketa, vidimo da je svako ponašanje zapravo strategija koja je u nekom trenutku imala smisla.

Možda je bila korisna u prošlosti, možda nas je čak i spasila.

Ali sada, kad smo stariji, svjesniji, zreliji ta ista strategija više ne služi svrsi.

To ne znači da ju treba osuditi.

Znači da ju treba ažurirati.

Kao da tvoj unutarnji sustav koristi zastarjeli softver koji je radio kad si imao 10 godina, ali sada treba update.

Coaching pomaže upravo u tome: zamijeniti stare strategije novima koje bolje odražavaju ono što sada jesi.

Kako prepoznati pozitivnu namjeru

Kad osjetiš da te neko ponašanje frustrira, tvoje ili tuđe, zastani i pitaj se:

1. Što osoba (ili ja) pokušava dobiti ovim ponašanjem?

2. Koju potrebu pokušavam zadovoljiti?

3. Kako mogu doći do istog ishoda na zdraviji način?

   
   

Često otkriješ da ispod svega stoji nešto vrlo ljudsko: potreba za ljubavlju, sigurnošću, priznanjem, slobodom, mirom.

Kad se umjesto osude pojavi razumijevanje

Jedna od najljepših stvari koje se dogode kad počneš razmišljati ovako jest što nestaje unutarnji rat.

Prema sebi i prema drugima.

Umjesto da se ljutiš jer nisi “savršeno reagirao”, naučiš pogledati dublje:

“Što sam zapravo pokušavao zaštititi?”

Umjesto da nekog osuđuješ, zapitaš se:

“Koju potrebu ta osoba pokušava zadovoljiti, iako to čini na neučinkovit način?”

Taj trenutak razumijevanja otvara vrata empatiji, a empatija otvara vrata promjeni.

Zaključak — suosjećanje kao početak promjene

Kad prihvatimo da svako ponašanje ima pozitivnu namjeru, svijet postaje mekši.

Nismo više neprijatelji sami sebi, nego istraživači vlastitih unutarnjih mehanizama.

To ne znači da trebamo opravdavati sve što radimo.

Znači da trebamo razumjeti zašto to radimo jer tek iz razumijevanja dolazi istinska transformacija.

Kada prepoznamo što naše ponašanje pokušava postići, možemo pronaći bolje načine da dođemo do istog cilja bez štete, bez otpora, bez krivnje.

I tada prestajemo “popravljati” sebe, a počinjemo se osvještavati.

A iz svijesti raste promjena.

Uvijek.

Refleksivno pitanje za kraj

Koje ponašanje u tvom životu te najviše frustrira i koju pozitivnu namjeru bi moglo skrivati iza sebe?